Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Janje
„Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.“: Albert Camus.
Upravo je tako, počeo sam se moliti iz potrebe i stvorio sam neki odnos sa Bogom, naravno kroz moje obraćanje njemu.Molim te Bože da sutra mi bude 10% bolje nego jučer i da mi djeca budu sretna , ako me više ne bude. Pošto sam u bolnici bio već više od 170 dana, to bi bilo 1700
Bilo mi je sve bolje, ali napredak je bio u promilima. Došao sam nepokretan, a sad hodam , čak i siđem kat niže bez odmora.
Za nešto moguće su stvarno dovoljni ljudi.Vanja, ti to hoćeš i možeš, kao kod Čire sve je stvar motivacije. Dva motiva sam imao, tad tri i da potrčim ako treba. Osoblje hotela, pardon toplica me motiviralo do krajnjih granica.
Bolovi me više nisu zanimali, samo me zanimao taj 4 kat i da idem kući svojoj djeci. Bio sam uvjeren da kad dođem kući, da će sve biti kao nekad.
Dvojba je bila postoji li on? Zašto bi dopustio nekom da tolike patnje iskusi? Ljudske granice se pomiču svaki dan. Medikamenti, pomažu da ozdravimo, ali upravo Bog mi je dao snagu, da gazim stepenice i da idem naprijed. Naravno i moja djeca, koja i kad nisu bila pored mene, bila su u svakoj mojoj misli.
Od nekog polu ateiste sam postao teist. Nisam se nikad planirao odreći hrane, ajde dobro o čokoladi i cigarama sam razmišljao. Kad bi došla korizma Milka bi uvijek pobijedila.
Oko nas je sve crno/ bijelo, bar je u mome slučaju tako. Umjesto da sanjam plavuše ili crnke( bez uvrijede), ja sam sanjao janjetinu, odojka ispod peke, čevape itd. Moja ljudska vrsta kojom propadam( valjda) su svejedi .Definitivno ja sam teški mesojed, kad ubaciš luk dobiješ svejeda, šta će ti kruh.
:“Ne brojim janjad koje sam pojeo već, brojim stada“; poznata izjava jednog pokojnog pjevača. Realnost bi bila da sam se kojim slučajem našao u Sahari, pred oazom sa vodom. Pitao sam se kako bi popio vode kad ne mogu gutati.Pored vode ostao bi žedan. Naravno ako šprica ne vi bila pored mene Taj problem nisam imao pojma kako ću izliječiti.Ma gutati ću ja nekako.Za prvu ruku dobro će mu doćicrijevo spojeno direktno u želudac. "Ljudi moji, pa je li to moguće!"Mladen Delić, ne jedem, a debljam se.Rengen pluća mi izgleda koda sam Nicolae Ceauescu pred streljačkim vodom. Vidi se hrpa nekih žica, naravno zalisak i moja silikonska sonda.
Ne pušim, ne pijem, ne jedem, ne jeb em( isprika), moram izbaciti negaciju iz svoga rječnika. Onaj cimer internist, je samo pričao o politici i lovi, a gle čuda za mene ta me tema uopće nije zanimala.
