Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Ona i ja
Dobio sam novog cimera Miru iz Zadra, neki šutljiv tip. Nisam ni riječi progovorio je sa mnom. Znao je ponekad ispustiti dobro svima poznaio onaj:Aaaaa. Ni jedan pacijent koji je u teškom stanju nije otišao do drugog slova abecede. Samoglasnici ili / ti pop novom su otvornici su zakon. , Aaaa, eee, iiii, uuu, garant pacijenti uz to mislima nadodaju neku sočnu psovku.
Bar sam ja tako.Aaaa bi bilo boli , daj brufen 600mg. Eee bi bilo upišao sam se ili usrao; dođi me podaprati.Iii bi bilo posaugaj me, gušim se.Uuu bi bilo , nema veze sa ustašama ili partizanima; to bi bilo čuđenje tipa zašto se na krevetu pored mene čuje biiiii.Pa ti skuži to deranje ili repanje sa samoglasnicima. To bi bio moj kratki prevoditelj, možda sestrama jednog dana uđe u rječnik.
Došao je 2.5.Samo jednom se ima 30 godina. Pečenka mmm, osjetio sam miris, ali ne i pečenku u ustima. Došla je supruga sa Teom, donijela mi je sat i parfem. Kasnije toga dana su mi došli mama i tata sa Hanom, koji su mi donijeli teksas jaknu. Hana mi je nacrtala sliku. Rođendan sa obitelji neprocjenjivo. Torta je bila opet taj skriveni šlag.
Počeo sam hodati napravio sam krug po hodnicima neurologije(N2). Inspiracija je bila Hana. Zatvorio bi oči i zamišljao nju kako me čeka na kraju hodnika. Ona bi me napumpala nekim adrealinom i ne ljudskom snagom, za mene u tome trenutku. Metar po metar uz bolove došao bi do Hane, iako nje nije bilo. Strašno je važno kod bolesti naći motiv.
Postavljao sam si sitne ciljeve. Rođendan je prošao, društvo mi je pravila supruga od Mire. Imao sam teksas jaknu, bio sam ćelav. Takav sam išao u šetnju, u park. Šetnja je bila kad te voze u kolicima. Opasan sam bio lik;samo su lanci falili, još sam tatu nagovorio da mi ide uplatit 200kn u kladionicu na jedan siguran par. Naravno izgubio sam!
Jedne večeri mi je došao prijatelj Damir sa bratom iz Osijeka. Nisam ga očekivao, liječnik je po struci, ali sve jedno bilo mi je drago kad je došao. Miro je sam spavao. Došla je logopedica Dunja sa nekom svijećom, ali on nije davao reakcije.
Dok si u stanju nekog duhovnog lera u bolnici,kao u mome slučaju. Fokusiraš se na jednu točku. Koncentracija mi je bila ravna nuli. Moždani te učini drugom osobom.. Sam sebi budeš naporan.
Ja bih trčao, jeo. . Pitaš se da li si pred zidom. Zašto je Bog odlučio da to sve preživim?Da li i ja to želim. Ne znaš što ti nosi slijedeća minuta, sat ili godina. Misliš o tome samo da mi je pomaći taj palac. Ljudi, lažni prijatelji nestaju jedan po jedan i shvatiš da je oko tebe sve bila fikcija. Nekako život ti se svodi na onaj prije i nakon toga groznog stanja u kojem sam bio.
Sa druge strane ljudi imaju svoje probleme, svoje živote, pa tko sam ja da ih opterećujem?. U tim trenutcima moja obitelj se podredila meni . Supruga najviše. Radost je u sitnicama. Mislim da svatko od nas ima svoj prag tolerancije.J oš sam prošle godine otišao u bolnicu, kad je padao prvi snijeg. Sad se priroda budila, poplave su se smirile.Ja bi kući. Doktorica je skužila da sam u onoj stvari i poslala me kod psihologa . Mislio sam da moraš biti lud da ideš kod psihologa, ali ispao je to ugodan razgovor.
Vanja netko ti je došao iznenađenje nisam ti htjela reći. Došli su mi Antun i Lidija iz Požege i Igor i Sabina. Zbog mene toliki put? Idemo na piće. Idem gledati kako drugi piju. Bio sam presretan što su mi moji prijatelji došli, a pogotovo što nisam očekivao. Hrvoje je dolazio stalno, a kum se pripremao za svoje svatove, na kojima sam ja trebao biti kum.
Nakon popijenog ili ne popijenog soka supruga me vratila u sobu. Miro je bio miran. Ona je otišla i došla je sestra mjeriti tlak.Čuo sam pumpanje tlakomjera .Isuse on je mrtav, nema tlak. Trka opet, nisu ga oživili, da skratim. Jadan Miro, mrtvom su mu mjerili tlak i to više puta! Pored mrtvog čovjeka ja sam jeo šlag, a nisam imao pojma. supruzi sam poslao poruku. Taman se tome Miri se trebala vratiti supruga i Zadra, a on je umro. Da li želiš u drugu sobu?Ne, već sam znao rutinu. Sad ću ležati dva sata u sobi sa mrtvim čovjekom.
Strah od smrti i svega postao mi je nepoznat pojam. To mi je bio zadnji cimer za sada izvezen iz sobe sa prednjim nogama naprijed. Ja sam tu da preživim i da odem kući pješke. Malo je ipak predaleko pješačiti.
Rod joj ne znam, u svakom slučaju je pokvaren do bola. Neću joj dati da me više zajebava i ponižava. Ne želim, da me uništi, načela me je, ali udarit ću kontru. Ne bude me više zajebavala.
Budem ja nju zajebavao Nećeš hodati, e hoću!
Nećeš jesti! Ma mani me se bolesti ili odj., od mene! Tko sam ja komunicirao sa bolesti. Ona je sa mnom htjela biti na ti .Svoga suparnika poštujem, kao Muhhamad Ali uvijek sam sa njom bio na Vi, jer je to bila samo jednostrana privlačnost. Dobila je pola moga tijela, ali dalje ne dam!
Jedno jutro je došao novi vozač, jer je moj vozač Branko dobio batina. Došao je novi cimer, internist po zanimanju.Sa njim je ona pokušala biti na ti, ali se nije dao
Imali smo zajedničku zanimaciju. Gledanje Spu nogometu u JAR-u. U Južnoafričkoj Republici nogomet nije zamisliv bez vuvuzela. Te duge, tanke trube prodornog zvuka pomažu u stvaranju dobre atmosfere na stadionima. Ali ljudima osjetljivijih živaca one i smetaju. Samo sam čuo kako trubi iz tv-a.
